Ljubav . . . . Mrznja . . . . 31.1.1939   B.D. Broj :   0765

Pogledaj dijete moje, otvorenih ruku ja dolazim u susret vama, koji me zelite docekati. Ceznja vaseg srca ce vam obznaniti moju ljubav. Ako zudite za mnom, osjeti cete moju ljubav. A tako ce biti i na onome svijetu. Vi cete uvijek zudjeti za mnom i moja ljubav ce vas neprestano ispunjavati. Pogledajte, ja sam u vasem srcu posijao ljubav, da biste vi jednom u izobilju uzivali u blazenosti. Ja sam u vama posijao i nagon, suprotan ovom, jer samo ako nadvladate ovaj nagon, dostici cete stanje blazenosti. Stoga vi na ovom svijetu najvise morate stremiti upravo ka savladavanju ove mrznje, osjecaja bezdusnosti, jer mrznja truje dusu na takav poguban nacin . . . . mrznja unistava sve, sto ljubav stvori . . . .Covjek, koji u svom srcu nosi mrznju, ne moze nikada dospjeti do savrsenstva, jer mrznja je dio zla . . . . Mrznja je tako pogubna i pritiska dusu . . . . ona je najvece zlo . . . . ona je neprijatelj svakog dobrog ubjedenja . . . . ona je porok, koji sve dobro i plemenito ugusi . . . ona je izvor grijeha . . . . Ono srce, koje podlegne mrznji, je nesposobno za svako plemenito osjecanje . . . . Tamo gdje mrznja vlada, ne moze biti cestitosti. Poniznost, blagost, dobrota i milosrde . . . . su pojmovi sasvim nepoznati srcu, kojim vlada mrznja. Pa covjek ne zna za ljubav, a ova je pak neophodna, ako ce covjek zivjeti cestito, dobro i Bogu milo. Kako su uzasne posljedice mrznje, spoznat ce covjek na onome svijetu . . . . kako je iskrivljena dusa onog, koji je na ovom svijetu bio pod uticajem mrznje.

Kad bi ljudi barem o tome razmislili, da zla sila potpuno ovladava covjekom ispunjenim mrznjom, i da ce mu biti sve teze, da se otme ovoj sili i ovom uticaju, te da ce sve teze pronaci ljubav i da jednom ovakvom covjeku nema spasenja s druge strane, ako se on sam ne potrudi, da se izbavi od zla. Sve dok se covjek, odlucan da voli, ne otrgne od ovog uticaja, neizrecivo mu je tesko, da se oslobodi. Zacijelo je razumljivo, da je covjek cesto skoro prisiljen, da mrzi, dok gleda i prati bezdusnost drugih ljudi i nepravdu njihovu, te dok posmatra njihova naizgled uspjesna djela. Ali on uvijek mora imati na umu, da na nebesima postoji Bog, koji ce se, kad dode vrijeme, oduziti za svaku nepravdu. On mora na mrznju odgovoriti time, da je Isus Krist sa svom ljubavlju oprostio cak i onima, koji su skrivili njegovu smrt i da nikad ama bas nikad osjecaj osvete nije prevladao u njemu, vec da je ljubavlju ispunjen ponasanje ljudi uzvracao popustljivoscu i dobrotom. Ljubav mora pobijediti mrznju i stoga se ljudi na ovome svijetu moraju podjednako truditi, da uguse osjecaj mrznje, cim se pocne radati u njima . . . . i uvijek samo ljubavlju uzvracati, cak i kad je u covjeku prejako iskusenje, da osjeti najgorcu mrznju prema svojim tlaciteljima. Vecina ljudi se vara, jer sebe smatra izrazito vaznima. Oni su ubjedeni, da svoju moc nad podredenima moraju ispoljiti na vrlo osjetan nacin.. Ali neka covjek ni tad ne mrzi, vec neka sa svom ljubavlju pouci drugog. Neka ponajprije misli na svoju dusu, koju treba zastititi od opasnosti mrznje. Njena borba je ponekad tako neizrecivo teska, ali ce savladavanje ove, za dusu najstetnije osobine, voditi ka savrsenstvu, jer onda je ljubav pobijedila svog protivnika . . . . Mrznja vise nikome ne moze naskoditi i unistena je snagom ljubavi. A dusa ce ovakvom trudu biti zahvalna, jer se izbavila iz gorke muke . . . . Amen