Depresije . . . . Tromost duha i tijela . . . . 30. 9. 1938
B.D. Broj 0599


Obrati paznju na svaku depresiju koja te snade i vidi u njoj sredstvo koje Gospod upotrebljava, da dusu navede, da mu bude poslusna. Vidi, vi ljudi biste se bez ikakve bojazni prepustili izvjesnoj tromosti duha, kad ne biste bili potcinjeni i raspolozenjima koja zahvacaju i vasu misao. Depresija, ciji uzrok covjek pokusava, da pronade i time otkloni, utice uvijek samo pozitivno na duh. Ta, covjekov je zadatak da neprestano radi, kako se djelotvorna snaga ne bi smanjila,
sto vrijedi kako za tijelo tako i za duh. Ako je stanje umanjene djelotvorne snage vec nastupilo, onda se treba bojati, da ce duhovna i tjelesna aktivnost oslabiti. A ovo bi znacilo nazadovanje, koje bozanska mudrost pokusava sprijeciti, dokle god je covjek voljan slijediti podsticaj i prevenciju.Jer opasnost ovakvog nazadovanja je prevelika, a da bi se preko nje moglo preci. Naprotiv, covjek joj se svim sredstvima mora suprotstaviti, sto se vrlo vjesto dogada, kad je covjek izlozen takvim depresijama, koje opet daju povod za razmisljanje i koje podsticu duh i tijelo. I ko ovakve udarce posmatra kao
ozivljavanje duha i tijela, izvucice iz toga veliku korist . . . . On ce
primjetiti, s koje strane mu prijeti opasnost i branice se prije nego sto ga lijenost snade . . . . A Gospod stiti svoje od zamora i sjedinjuje takoreci odgojnu svrhu . . . . , ciji cilj je pokretacka djelatnost, . . . . s
zadubljenom spoznajom samog sebe, da je ovozemaljsko bice malo i nedovoljno. Time covjek opet dospijeva do unutrasnje poniznosti, ako je u opasnosti, da ju izgubi.Bozanska mudrost cesto se mora umijesati, ako je to potrebno za ravnomjeran napredak duse.
Vi ljudi ste tako slabi i neistrajni . . . . kad bi vama bilo prepusteno i kad
vas Bozja milost ne bi potpomagala, svaki napredak bi bio tezak. Nista na svijetu nije trajno . . . . Neprekidno mijenjanje i promjena drze sve u neprestanoj aktivnosti. Tako se i duh mora stalno podsticati i ovo obavlja Bog na mnogostruk, uvijek razlicit nacin, uvijek imajuci na oku covjekovu dobrobit i, ovisno o potrebi, cesto na bolan, ali i na uzvisen nacin . . . . No, uvijek je presudno koje dejstvo dogadaji ili osjecaji imaju na covjecji duh. Covjek rijetko uspijeva, da s lakocom ukloni sve prepreke, koje mu zivot postavlja . . . .
Poneki put ga napusti snaga i onda mu treba vidljiva pomoc odozgo, koja je cesto takva, da ju on ne docekuje s radoscu . . . upravo emocionalni udarci, koji covjeka u toj mjeri opterecavaju, da se on trudi da ovima ovlada i da se tako sam oslobodi od opasnosti, koja mu prijeti od zamora. S dvostrukom snagom on pokusava da ispuni Bozju volju . . . . On pokusava da ostigne unutrasnji mir; a ovo moze samo uz povecanu aktivnost. Dakle svaka depresija, ma kako tegobnom se ona covjeku cinila, nosi u sebi izvjestan blagoslov, ako ga covjek ispravno prepozna . . .. Amen