Depresije . . . . Patnja je ljubav Oceva . . . . 25.3.1939   B.D. Broj  0828


U vama ce se probuditi neopisiva zudnja te cete zudjeti za savrsenstvom i sjeticete se uzitaka nebeskih. Ova ce zudnja pomoci dusi da skine okove, jer ce se zelja za ovim svijetom i ovozemaljskim radostima u istoj mjeri smanjivati, smisao zemaljskih dobara ce nestajati, i ti ces ceznuti samo za onim sto dusu cini sretnom. Kad se nadete u ovom stanju, nestace i svaka depresija, jer sve sto
je ovozemaljsko nece vas vise doticati; dusa ce biti slobodna i nece se vise obazirati na tijelo. Nista od onoga sto joj u manje savrsenom stanju zadaje muke nece ju vise moci opteretiti. I tako prihvati ovu utjehu i radi na sebi bez mrzovolje, te ces i ti prevazici one sate,
u kojima te ovozemaljsko jos previse pritiska.

A nebeski Otac zna za nevolje Svoje djece. No, uprkos tome one ne mogu izostati; one treba da podstaknu ono sto se umori i razjasne ono sto nije sasvim jasno. Ako ovo budes imao na umu, svaki dan ce ti donositi blagoslov, te ces se sve vise pribliziti stanju oslobadanja.
Dusa cesto lebdi, ona se krece tamo-ovamo i jos nije u sebi ucvrscena. Ovakve depresije su onda potrebne da je ucvrste i da rasplamsaju zudnju za Stvoriteljem.

A kad dusa prevazide ova raspolozenja, opet ce se rasvijetliti i razjasniti, te ce se dvostrukom mjerom pobrinuti za svoje oslobadanje.
Ljudima je ponekad neshvatljivo da se Bozija ocinska ljubav cesto ispoljava na vrlo bolno opipljiv nacin. Oni za ovo nemaju objasnjenja, jer nisu u stanju prosuditi kako bijedna bi im sudbina bila, kad bi ih na ovom svijetu cekala samo lijepota i veselje i, da bi ona bijeda (na onom svijetu) bila daleko bolnija nego patnja ovog svijeta.
Beskrajna oceva ljubav uvijek je spremna da daje i nikad nije htjela ljudsku patnju . . . . Dokle god se ljudi ne ogrijese o Bozanski red, bice postedeni svake patnje i uvijek ce osjecati samo ljubav Boziju.
Ako ih, pak, vlastita volja podstakne da se ogrijese o Bozanski red, morace podnijeti neizrecivu muku na onom svijetu, jer Bog mora biti pravedan sudac i ne moze iz ljubavi prema covjeku poricati pravdu. On pokusava jos na ovom svijetu covjeka uvjeriti u njegovo zabludno misljenje i djelovanje . . . .
On pokusava povoljno utjecati na covjeka, te ga navesti da slijedi Boziju volju i to u svakom pogledu . . . . Svojom rjecju, koja objavljuje Njegovu volju . . . . putem opomene i neprestanog upucivanja na patnju i nesrecu drugih ljudi, te upravo kroz patnju koja pogada covjeka samog . . . . Ona je minimalna u poredenju s patnjom koja nepopravljivog covjeka ceka na onom svijetu.

Covjek na ovom svijetu nije sposoban da prihvati preveliku ljubav Gospodnju . . . . On osjeca takvu ljubav prema ovozemaljskom tako da, zaslijepljen njenim sjajem i svjetloscu, ne prepoznaje blago svijetlo Bozanske ljubavi . . . . jer protivnik se bori sredstvima sile. On pokusava da u covjeku probudi ljubav prema sjaju i raskosi i, cim ljudsko srce podlegne ovoj ljubavi, ono vise ne osjeca dah Bozanske ljubavi. A kad se onda Otac nebeski pozeli covjeku prizvati u sjecanje, onda on to moze samo kroz patnju . . . . jer ce covjek, pateci se, ponajprije naci put do Njega. Tako se patnja moze pretvoriti u nesluceni blagoslov, ako se ljubav bozanskog Spasitelja drugacije ne postuje . . . . Amen