Razjasnjenje i pouka odozgo . . . . Vrijeme patnje za nevjernike . . . . 12. 4. 1939.     B. D. Broj:   0859

Posebnu povlasticu dodjeljuje Gospod ljudima tako sto ih neprekidno udostojava Svojom rijecju, te neprestano poucava u oblastima koje se odnose na vjecnost . . . . Nije ovozemaljski zivot od znacaja nego kako se on koristi za vjecnost . . . .samo je to vrijedno paznje. Ali i kad ljudi dobiju razjasnjenje odozgo, ne nauce nista, jer ne prihvataju bozanske pouke onakvima kakve one jesu . . . Oni tako s neodgovornom lakoumislenoscu zive na ovom svijetu samo ovozemaljski zivot, ne misleci skoro nikako na vjecnost. Previse paznje poklanjaju ovozemaljskom, zbog cega nastaju veze koje izazivaju upravo suprotnost od prisnog povezivanja duhovno srodnih dusa . . . . Poduzimaju se mjere koje kao posljedicu imaju jake preokrete na duhovnom planu. Kada bi svi oni koji instinktivno postaju privrzeni ucenju o jednom uzvisenom bicu stvarno spoznali opasnosnost koja prijeti covjecanstvu, uskoro bi sva bozanska mudrost bila pozeljena i ljudi bi ju svugdje gdje im se ona nudi prihvatili.

Ali posto se sve moguce poduzima kako bi se sva vjera u ljudima iskorijenila i kako se uvijek iznova upucuje na to da su samo malobrojni u stanju razumom dokuciti duboko znanje, rasirice se medu ljudima izuzetna duhovna praznina . . . a nista nece moci ublaziti duhovnu nevolju na Zemlji, jer ce se ljudi smijati i izrugivati ucenjima koje su najcistije duhovno blago. Ljudi ih, smatrajuci ih potpuno nevjerovatnim, nece cak ni htjeti provjeriti, vec ce ih odmah odbaciti s obrazlozenjem da je covjecanstvo oduvjek islo istim putem i da ne moze biti govora o opravdanju po predanju. Onda ce i u predstojecem periodu nastupiti vrijeme patnje za nevjernike, s ciljem da se covjek dokaze za vrijeme njegovog trajanja i da kod Boga kao jedinog Stvoritelja neba i zemlje nade utociste, te kako bi, nakon sto mu je data Bozja rijec i on ju usvojio, uz milost Gospodnju duhovna nevolja mogla biti preusmjerena. Covjek ce u onoj mjeri u kojoj se bude htio usavrsiti moci primiti i rijec ljubavi, utjehe kao i Bozje milosti, bez koje on uistinu uzalud hodi zemaljskim putevima. Bez nje bi covjek samo zelio mir i lagodnost svakodnevice. On nikako ne bi mogao shvatiti sam smisao ljudskog zivota odnosno ni u najmanju ruku mu ne bi mogao udovoljiti i tako bi potpuno besmisleno zivio.

No, beskrajna ljubav i dobrota Bozja postigla je uravnotezenje i milostivo se zauzela za covjecanstvo na taj nacin sto se On stara za ponovno budenje Svoje djece na Zemlji. Ali opet od volje pojedinca ovisi da li ce mu ova velika milost pripasti. Ta, Bog zeli svakom pomoci . . . . Ali ko pomoc odbija tom se vise ne moze pomoci. Ta, jednom okorjelom gresniku uzaludno je propovijedati pokajanje, pa tako i covjek koji ne zeli prihvatiti rijec Bozju onda lici okorjelom gresniku koji rade u grijehu istrajava, nego da ide putem pokajanja, nakon sto je srdacno upucen na to da je to jedini put ka vjecnom zivotu . . . . Amen