Dusevna raspolozenja . . . . Depresije . . . . Dokaz ljubavi . . . .
8.9.1940.

B. D. Broj 1602


Ljudi ne obracaju paznju na razlicita strujanja koja se javljaju u raznim
dusevnim raspolozenjima i stoga nisu ni upuceni u to, da ova strujanja nisu slucajna, da je i ljudski osjecajni zivot posljedica ljudskog odnosa prema Bogu ili protivnoj moci. Upravo covjeka pogodenog ovakvim raspolozenjima obuzima ljubav Bozija, jer Bog se zauzima za covjeka kojem prijeti opasnost, da ga ovaj zaboravi, na taj nacin, sto Bog utice na covjekov dusevni zivot, da utice na zivotnu radost, da cini, da covjeka obuhvati opca obeshrabrenost. A ovo u mnogim slucajevima vrlo plodonosno, jer covjek tek u ovakvim vremenima razmislja o svome Stvoritelju. Tek kad je sve ovozemaljsko izgubilo svoju vrijednost, prisjeca se covjek svog istinskog odredenja.
I zbog toga covjeka snalaze dani unutrasnje borbe, dani u kojima postaje svjestan nistavnosti ovozemaljskog uzitka.
Povod tome ne moraju uvijek biti istinska nevolja i patnja; pomuceno raspolozenje moze u covjeku nastati i bez spoljasnjeg uticaja.
Ovo je uticaj onih bica kojima su ljudi povjereni, onih koji se brinu za
spasenje njihove duse i koji u strahu bdiju nad svakim pokretom ljudskog srca. Postoji opasnost da covjek utrosi svu svoju snagu na ono sto od njega zahtijeva ovozemaljski zivot. Onda oni (bica) napadaju tako sto u jakoj mjeri koce silnu potrebu za djelovanjem, radost ovozemaljskog zivljenja.
Dobro je ako se covjek izlozi ovom uticaju . . . . Ako ovakvi periodi izazovu u covjeku sate razmisljanja, onda ga nisu uzaludno snasli.
Ali ne cuju svi ljudi ovu unutrasnju opomenu . . . . Mnogi pokusavaju ugusiti svoja uzbudenja pojacanim uzivanjem u ovozemaljskom, sto im i uspjeva, jer volja je vise naklonjena ovozemaljskom zivotu, pa ljudi bez razmisljanja prelaze preko ovakvih raspolozenja, misleci samo kako da opet uspostave stanje unutrasnjeg zadovoljstva.
Covjek, ciji zivot se sastoji od dana, koji mu se cine teskim i nepodnosljivim, a koji samo proizilaze iz njegovog dusevnog stanja, ne smije se zaliti. Nemu se Bozija ljubav priblizila i ovakvi sati su samo pomagala prijatelja s onog svijeta, koja covjeka zele sprijeciti, da se izgubi u ovozemaljskom uzivanju. Sve sto izgleda kao da covjek na ovom svijetu mora oskudjevati, samo je dokaz Bozije naklonosti i ljubavi, koja covjeka moze odvesti na put, koji vodi ka vjecnom uzivanju i koje ce covjeka u potpunosti obestetiti za ono cega se morao odreci ili sto je morao ostaviti na ovom svijetu.
Ta ovozemaljske radosti su prolazne, a vjecne divote ostaju i samo ove treba prizeljkivati na ovom svijetu . . . . Amen