Osveta je moja . . . . Odmazda . . . . 29.7.1939 B. D. Broj: 1029

Osveta je moja, kaze Gospod . . . . Stoga se vi ne smijete svetiti. Sta vise morate se truditi da zlo uzvratite dobrim i ne razmisljajte kako da naplatite vama nanesenu nepravdu. Ko nepravdu trpi i ne nosi se mislju o osveti, njegova narav je blaga i strpljiva i on se svojom voljom trudi da nepravdu na svijetu ukloni na taj nacin, sto nista ne poduzima, da bi dobio zadovoljstinu. A ovo je ogroman napredak za dusu.
Covjek jako tesko podnosi, da mu neko nanosi nepravdu. I tesko mu je da se, uprkos toj nepravdi, s ljubavlju prisjeca svog neprijatelja. Ipak je to izuzetno blagoslovljeno . . . . Neka covjek uvijek ima na umu da svaki osvetoljubiv osjecaj zavija dusu u crno, da se u ljudskoj dusi nikad ne moze rasvijetliti niti razjasniti, dok god ona misli kako da se osveti bliznjem. Uz ovakve misli neizostavno nastupa i osjecaj bezdusja, dakle dusevne slabosti. Te covjek koji ovakve misli u sebi ne zaustavi, ne moze voljeti.Svako neprijateljstvo, cim ono nastane, treba premostiti . . . . jer neprijateljstvo je danak protivniku . . . . Onaj ko zivi u neprijateljestvu sa svojim bliznjima, taj je vec zloj sili ustupio vrlo veliko pravo nad sobom. Svaki osjecaj mrznje i osvete treba protjerati iz srca, jer ona povlace za sobom i druge prljave misli, isto kao sto pobozna, blaga dusa nastoji da nikome ne nanese nepravdu. Sva nepravda mora biti prepustena samo bozanskom Gospodu na odgovornost . . . . Ta, samo Gospod moze odmjeriti kakvu krivicu snose dva sudionika i sta je izazvalo neprijateljstvo. Kako na ovom svijetu prevladavaju mrznja i svada, covjek mora pokusati da ukloni upravo ove mane . . . . Nije dovoljno da covjek u strahu izbjegava svadu . . . . On mora pokusati da se, po mogucnosti, prilagodi onom drugom i da neprijateljske osjecaje obrne u njihovu suprotnost. Uspjeh jednog ovakvog poduhvata bit ce tako blagotvoran; svaka mrznja ce prestati, jer ce na njeno mjesto stupiti ljubav, blagost i strpljenje; covjek ce osjetiti unutrasnje zadovoljstvo, koje ce, tamo gdje je to moguce, pokusati oruzjem ljubavi da ukloni svu njemu nanesenu nepravdu . . . . Ljubav razoruzava svu srdzbu, osvetoljublje i zelju za odmazdom . . . .Ljubav slabi osjecaj nepravde i nece ona nikada pomisljati na odmazdu, jer je njeno nastojanje dusevna savrsenost. Svaka neplemenita pomisao mora zbog toga biti iskljucena. A Gospod ce se nastaniti tamo gdje je covjek nadvladao samog sebe i gdje se srce preobratilo u ljubav, njeznost i strpljenje. Ovo je neizostavan preduvjet da bi se Gospod nekom objavio i da bi bio strpljiv sa Svojom djecom . . . . Ako se dusa namjerava osloboditi svojih okova, onda su osveta i odmazda od strane ljudi nedopustive . . . . Zbog toga prepustite sve Gospodu, jer on je po sebi cista ljubav. Ta, on ce grehove naplatiti po zakonu ljubavi . . . .Isto tako se i vi morate truditi da se medusobno volite i stalno ispunjavate volju Boziju koja vas upozorava na prestrog sud prema bezdusju vasih bliznjih . . . . Amen