Adam . . . Praduh . . . .
Luciferov pokusaj . . . . Unistavanje oblika . . . 5. i 9.11. 1953. B. D. Br.: 5802


Ko dode do istine, ostavlja za sobom svu tamu. On ce moci sve objasniti, znace o medusobnom odnosu svega, znace da njegov put vodi nabolje, da je nasao vezu s Bogom, da vise ne moze lutati, jer Bog sam mu daje istinu. No doci do istine znaci najprije ju ozbiljno zeljeti a potom otvoriti srce za znanje koje mu sad postaje pristupacno . . . bilo izvana ili iznutra u obliku misli . . . . Jer srce ce moci prihvatiti ili odbiti istinu i zabunu te ce, ovisno od toga, i utjecati na covjeka. Za istinu se mora izboriti na taj nacin da ljudska volja sama postane aktivna . . . ona se ne moze jednostavno posredovati covjeku koji se ponasa sasvim pasivno, koji sam nece i ne poduzima potrebne korake kako bi je se domogao. Ta, ovaj ce ostati u tmini svog duha i nikad nece dospijeti u visinu. A istina je put do visine . . . .

Istina je ljudima od Boga samoga dato duhovno dobro, koje u svakom covjeku trazi primaoca, koje svaka ljudska volja moze usvojiti, posto se ono covjeku moze posredovati u najrazlicitijem obliku . . . . no preduvjet je uvijek zudnja za njom. A onaj ko ju posjeduje, on nije vise u mraku, njemu je sve sasvim jasno, za njega vise nema sumnje, jer ono sto mu je nejasno bice mu na njegovu molbu pojasnjeno, cim se obrati izvoru istine . . . . cim on Bogu samome iznese svoje sumnje i pitanja, pa onda ceka sta ce mu Bog kroz srce odgovoriti . . . . Zudnja za istinom, misaona povezanost s Bogom, te osluskivanje unutar samog sebe, garantuju mu jasan, iskren odgovor. A vi ljudi treba da znate da nista ne treba da vam ostane neobjasnjeno, ako zelite objasnjenje i svako pitanje postavite onome koji je Sam istina i koji istu zeli posredovati ljudima, kako bi im pruzio svjetlost i osvijetlio put u visinu:


(6.11. 1953) Prvi covjek kojeg sam stvorio bio je po sebi stvaralacki cin Moje ljubavi. Onda sam morao posrnulom duhu stvoriti vanjstinu, kad se iz dubine, svojim radom dotle uspeo da je, dakle, mogao slobodno donijeti posljednju odluku. Morao sam stvoriti vanjstinu za sve duhove koje sam jednoc bio stvorio, koji su se nakon beskrajno dugog vremena ponovo bili sakupili u svim jednom raspadnutim supstancijama, koje su opet kao sebe svjesne jezgre cekale dozvolu za dejstovanje . . . . Stvoriti vanjistinu za ovakvog jednog praduha nije bilo nista drugacije od onih bezbrojnih ranije nastalih tvorevina . . . . to je bila iz Mene proizasla misao, koja je vec, Mojom voljom provedena, stajala ispred Mene. Ozivjeti ovaj nastali oblik bilo je moguce samo ako ga prostruji snaga Moje ljubavi . . . . Ali onaj prvobitno stvoreni duh je vec bio iz Mene istekla ljubav . . . . Trebalo je dakle samo da prisvoji vanjstinu kako bi ju ozivio. Duhovno je stajalo neposredno pred svojim savrsenjem . . . . no bijase od njega jako udaljeno, jer mu je nedostajalo posljednje saznanje . . . . jer ga je grijeh, koji je nosilo, uskratio potpune spoznaje, pa su mu u ovakvoj situaciji trebale pouke i zapovijedi. . . . ono je trebalo, slijedeci one zapovijedi, sazrijevati do spoznaje . . . . Prije se odigrala velika duhovna borba, jer je bilo mnogo ovakvih posrnulih praduhova,koji su se htjeli nastaniti u prvom obliku koji sam stvorio . . . Posto su znali da ce samo u covjecjem oblicju naci ponovo put do Mene, da do neogranicene snage i svjetlosti mogu doci samo kroz zivot pun kusanja, u kojem moraju dokazati kako bi koristili snagu kojom raspolazu . . . Ja Sam sam odredio praduha koji se trebao nastaniti u prvom covjeku . . . .

(7. 11. 1953) jer samo sam Ja znao ciji je otpor protiv Mene u tolikoj mjeri popustio da se mogao podvrgnuti posljednnjoj kusnji zivota na zemlji; Ja sam znao cija ce se volja moci oduprijeti iskusenjima sile uperene protiv Mene. Stoga izabrah praduha koji je nekoc bio voda pri odmetanju duhova . . . . zbog cega ga je sopstveni grijeh jos vise teretio. A Moja se ljubav ipak trudila da ga povrati, jer bi mu odmah slijedila nebrojena bica i mnogo brze bi doslo do spasenja . . . . Ja sam oduvijek znao za izdaju ovog praduha . . . .


No on je ipak zbog promjene sopstvene volje u prvobitnim stadijima bio najjaci duh, koji je kao prvi dobio pravo da prede u stanje slobodnog odlucivanja i koji je imao najvise izgleda da polozi ispit odluke . . . . Oblik prvog covjeka - prije nego sto se u njemu nastanio ovaj praduh, vidljiv i Luciferu, koji je znao da se radi o propusnoj kapiji iz carstva tmine, iz njegove oblasti dakle u Moje carstvo, u carstvo svjetlosti. . . . Znao je on da, ako nece da izgubi svoje pristalice, mora upotrijebiti sva sredstva kako bi u ovom ljudima dodijeljenom probnom vremenu Meni oduzeo ono duhovno, te iskusenje okoncao u svoju korist . . . . Oblik koji sam Ja stvorio, bio je jos bezivotan kad ga se Lucifer domogao u namjeri da ga svojim duhom pokusno ozivi . . . . no njegov je neukrotivi duh razorio ovaj oblik, pa je bio ubijeden da bi ga svaki u ovaj oblik uhvacen duh mogao razoriti, sto bi znacilo da za njega nikad ne bi postojala mogucnost gubitka . . . Ja sam ovaj pokusaj dopustio i dokazao mu da su njegove pretpostavke pogresne. . . . Jer ono duhovno, koje je trebalo biti otjelovljeno u covjeku, nije vise zbog dugog razvojnog puta tokom stvaranja imalo iste namjere kao Lucifer; voljno je nastanilo posljednju vanjstinu i onaj praduh je bio prvobitnom stanju sasvim blizu i vanjstina mu se ne cinjase kao okovi prije istocnog grijeha. . . . Ta on je bio gospodar stvaranja, on je kao gospodar mogao zapovijedati zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svim stvorenim . . . On je bio silan i snazan . . . . podreden samo Mojoj moci, koja mu je davala samo jos jednu laku zapovijed, cijim bi izvrsenjem on raskinuo svaki okov kojim je bio okovan . . . . Kad je Lucifer ovo uvidio, razmisljao je o mogucnostima kako da sprijeci ljude da slijede onu zapovijed. A posto je i sam poznavao oblik prvog covjeka pokusao ga je i njemu uciniti nepodnosljivim tako sto ga je predstavljao poput okova. . . . tako sto je oslobadanje od ovog oblika prikazivao u ovisnosti od gazenja one zapovijesti . . . . Na taj nacin on dize praduha protiv Mene zbog cega mu Ja ne dadoh potpunu slobodu . . . . Bilo je to svjesno zavaravanje, kojem se prvi covjek mogao oduprijeti samo da se pridrzavao Moje lake zapovijedi . . . . da se najprije zadovoljio posjedom moci i snage, koja ga je uistinu usrecila, sve dok Moj protivnik u njemu nije rasplamsao necistu pozudu . . . . da bude veci od Onog kojeg je priznavao kao moc nad sobom . . . . za Koga je znao a Ciju zapovijed uprkos tome nije postivao . . . . Istocni grijeh prvog covjeka bijase time ponavljanje praduhovog prvog slucaja. On je slijedio Lucifera i povukao za sobom u dubinu nebrojena bica . . . . kao sto su i svi potomci prvog covjeka bili u stanju slabosti grijesnih ljudi, sve dok im Isus Kristus nije pritekao u pomoc, sve dok Isus Kristus svojom smrcu na krizu nije pridobio snagu ljudske volje, sve dok Isus Kristus svoju snaznu volju nije suprotstavio Luciferovim iskusenjima i dok ga nije pobijedio . . . .

(8. 11. 1953) Nista nije moglo Lucifera, prvo stvoreno bice, ponukati da kao covjek zivi na zemlji, sve dok se smatrao gospodarem duhovnog svijeta, koji se s njim od Mene odmetnuo, posto on sam nije presao put kroz materiju, kroz stvaranje prije nego sto je stvoren prvi covjek . . . . Sto se tice volje on je jos uvijek, kao stvarni duh, bio Moj najjaci protivnik, on je sebe samog smatrao gospodarem stvorenog koje je u sebi skrivalo ono duhovno koje mu pripada, iako on sam nije imao uticaja na ovo duhovno. U njemu samom je dakle bio jos nesalomiv otpor i nikad vise on ne bi prihvatio nikakvu prisilu, nikad se on vise ne bi dobrovoljno predao nekakvom obliku koji sam Ja stvorio . . . . jer je mrzio svaku vanjstinu za duhovno, sve stvoreno, pa je pokusavao da ih unisti. . . . Moc nad stvorenim bi mu oduzeta, zauzvrat dozvoljen uticaj na duhovno onda kad se ono opet trebalo slobodno odluciti izmedu Mene i njega . . . . On je znao da ne moze unistiti oblik kad bi se u njemu nastanio duh. Stoga je on svoj pogled najprije upravio na prvog covjeka, jer mu je cilj bio navesti duha, koji se tamo trebao otjeloviti, da sam razori svoju vanjstinu . . . jer je vjerovao da mu onda moze dati slobodu, koju sam Ja duhovnom tokom stvaranja bio oduzeo . . . . Htio Me je sprijeciti da provedem plan spasenja.


Moje i njegovo neprijateljstvo postoji od onda od kad se on odmetnuo i on ga nece okoncati, sve dok ne prizna da je nemocan i u najvecoj slabosti i niskosti

(9. 11. 1953) ne bude molio da mu poklonim snagu . . . . Stoga bi bilo nemoguce dozvoliti mu da se nastani u prvom ljudskom obliku.
Ta on se nije htio uzdignuti, dok je prijasnji otpor duhovnog prema Meni, koje pod prisilom proslo tok stvaranja, vec popustio. Ono je samo jos jednom trebalo dokazati da odustaje od otpora prema Meni i snazi Moje ljubavi. A Lucifer je znao koliko se ovo duhovno vec udaljilo od njega i znao je on da sad vreba opasnost da ga potpuno izgubi. No posto je onaj praduh nastanjen u prvom covjeku njemu (Luciferu) jednom bio velika podrska, bilo mu je jako stalo do njegovog pada . . . . On je znao i za njegovu sadasnju zudnju za slobodom od svakojakih materijalnih okova . . . . Ovom praduhu pridruzih jos jedno bice kako bi mu sluzilo kao potpora ali istovremeno i kao kusanje njegove volje. Jedno su drugome mogli pomoci da dodu do posljednjeg cilja, ja ne stavih odgovornost samo na jedna leda . . . . Ja oboma dadoh zapovijed i zajedno su mogli doci do cilja . . . . Prepoznavajuci njegovu oslabljenu volju Lucifer se posluzi njime u nadi da ce preko njega doci do svog cilja . . . . Iskusenje volje prvog ljudskog para je bilo neophodno, a za kusanje su bile neophodne i protivnicke snage, jer se i Lucifer borio za svoja stvorenja, kojih se nije htio odreci, iako su ona pripadala Meni. Plan mu je uspio. No nije Me sprijecio da bezbrojnim bicima uvijek iznova omogucim da se preoblikuju u ljude na ovoj zemlji i tako dosegnu sve visi stupanj zrelosti, iako je padom prvog ljudskog para kapija ka carstvu svjetlosti ostala zatvorena, sve dok se Isus Kristus nije pojavio . . . Izbavljenje duhovnih bica bilo je zbog prvog grijeha odgodeno ali ne i sprijeceno, jer sto prvi covjek nije uspio, uspio je covjek Isus . . . . On bijase jaci od Mog protivnika, jer se posluzio Mojom snagom . . . . On bijase i ostade ljubavlju povezan sa Mnom i dragovoljno ucini ono sto prvi ljudi ni kao zapovijed ne ispunise . . . . On se potpuno podredio Mojoj volji i svoju odanost Meni dokaza svojom patnjom i smrcu na krizu . . . . On je znao za prvobitnu krivicu i za ponovljeni grijeh prvih ljudi i kako bi ovaj dug oduzio, te ljude izbavio, prinese Mi zrtvu koja Mi udovolji . . . . zrtvu koja vrata ka duhovnom carstvu, put k Meni, opet otvori, tako da sva Moja stvorenja koja Njega priznaju Bozjim sinom i Spasiteljem svijeta opet mogu postati blazena . . . .