Dobro i zlo .... Zakon o vjecnosti .... 11.10.1946 .... B.D.Br.:  3901

Ja sam onaj koji dopusta i zlo, ali nikad ono nije Moja namjera, jer zlo je u suprotnosti s Mojim zakonom o vjecnosti, to je obrnut smjer volje, koja tezi da ode od Mene i koja stremi ka necem potpuno nebozanskom, ka stanju koje je sasvim u suprotnosti sa prvobitnim stanjem, koje sam Ja stvorio . . . . Ovaj kojeg sam Ja stvorio mora se moci boriti i za dobro i za zlo; dobro i zlo mora, dakle postojati ako ce bice slobodnom odlukom ostati ili postati savrseno. Sve sto je oprecno Mom zakonu o vjecnosti je zlo, sve sto ustraje u Mom vjecnom poretku je dobro; Moja je to volja da covjek moze osjetiti i razviti zelju u svakom smjeru i svakojaka pozuda koju moze osjeti u svom srcu Moje je djelo. Na Mojoj mudrosti i Mojoj ljubavi temelji se nacin na koji sam Ja stvorio bice, jer ga zelim odvesti ka vjecnoj blazenosti, sto je opet uvjetovano time da covjek tezi ka dobru svojom slobodnom voljom. Da bi se snaga mogla razviti potreban je otpor . . . . da bi covjek bio dobar mora imati i mogucnost biti los, te postati ili ostati dobar iz sopstvenog poriva. Inace bi njegova savrsenost bila iskljucivo djelo Moje ljubavi, kojoj pak nedostaje najvisi stupanj, jer sloboda odlucivanja je neizostavna; no, ona se mora vec prije iskusati. Zlo se nikad vise ne moze nazvati dobrim niti predstaviti kao da je od Mene proizaslo, iako Ja i zlu ostavljam prostor, iako ga Ja dopustam. Zlo misliti, zlo govoriti te zlo ciniti izavan je Mog bozanskog poretka . . . . Kad bih Ja pak, snagom Moje volje sprijecio covjeka da misli, govori i cini zlo on onda ne bi bio slobodno, samostalno i samovoljno bice, vec samo proizvod Moje snage volje, te stoga ne bi nikad mogao zahtijevati savrsenstvo. No, Ja sebi zelim stvoriti savrsena bica, koje cu obasjati snagom Moje ljubavi i uciniti iznad svega srecnim. Da bi to postigli, moraju, iz sopstvenog poriva, proci ispit odluke (volje), tj. dostici najvisi stupanj savrsenstva u potpunoj slobodi odlucivanja . . . . To uvjetuje i mogucnost pada u stanje nesavrsenosti, sto je od Mene najudaljenija tacka. Moja namjera jeste i ostace do u vjecnost dobra i ono sto se Mojoj volji dobrovoljno potcini, bice i ostace dobro; sto se Mojoj volji suprotstavi, daje, dakle prednost zlu, a Ja ga ne sprecavam, vec ono sebe samo uskracuje za svoje savrsenstvo, ono ne uspijeva proci ispit odluke i mora, ako je i najdublje palo, teziti da se uzdigne slobodom odluke, iako je beskonacno puno vremena potrebno da se dostigne onaj stupanj savrsenstva koji dopusta Moju blizinu. I upravo zbog toga njegova odluka mora dobiti prostor, mora se djelovati protiv vjecnog bozanskog poretka, sto Ja pak vise nikad ne mogu odobriti i sto nikad vise nece biti Moja volja. Stoga ce dobro i zlo postojati sve dok sve duhovno ne bude izbavljeno, tj. sve dok sve sto je iz Mene proizaslo ne prode ispit odluke, da slobodnom voljom dosegne dobro, bozansko, dok slobodnom odlukom ne dode do Mene i kao vrlo savrseno bice tad moze uzivati dobiti vjecite srece . . . .

Amen