Sloboda volje .... Znanje o dobru i zlu .... Nova Zemlja ....

7. 12. 1944    B. D. Br.:   3359

Ljudska volja je slobodna . . . . Koristenje ove voljei, pak, uvjetovano je jasnom spoznajom onoga ka cemu volja treba da stremi kao i onog ka cemu ona moze da stremi. Jer, ako se volja mora odluciti, tako mora biti u stanju da djeluje u oba smjera . . . . Covjek stoga mora biti u mogucnosti da razlikuje dobro i zlo. Sloboda njegove volje inace bi bila beskorisna ili bi mogla biti dovedena u sumnju. Pa zbog toga je Bog dao covjeku razum . . . . Ne iskoristiti razum, dakle, znaci ignorirati dar slobode volje, pa je covjek, prema tome, obavezan upotrijebiti razum, u protivnom ce morati odgovarati. Iz toga rezultira i nuznost da covjek razmisli o smislu i svrsi zivota, jer tad ce na povrsinu isplivati i sva druga pitanja o kojima bi trebao razmisliti, kako bi bio u stanju slobodno odluciti. A za duhovni je razvoj prijeko potrebno da se unutarnji stav prema Bogu pojasni, da covjek kao svrhu ovozemaljskog postojanja nauci spoznati prisan odnos prema Bogu . . . . da, dakle slobodna volja svjesno tezi ka Bogu i time afirmira dobro.

Covjek stoga mora znati i za moc zla, te ju mora upoznati, kako bi ju mogao prezreti, odluciti se, dakle, za jedno ili drugo. Iz tog razloga se zlo ne moze protjerati sa svijeta, jer inace covjek ne bi nikad mogao donijeti odluku slobodom svoje volje. Zlu se mora ostaviti odredeni prostor u kojem se ono moze izivjeti . . . . sto je, dakle utjecaj Bozjeg protivnika na ljude, koji mu ne biva zabranjen, posto ovaj moze istovremeno izazvati razvitak pozitivnih sila; ljudska volja biva, dakle, potaknuta da tezi ili ka dobru ili ka zlu. Iz toga slijedi da su i lose sile u sluzbi Bozjoj, jer one uprkos sopstvenom htijenju pomazu duhovnoj strani, koja svoju slobodnu volju ispravno koristi, kako bi se uzdignula. One svoj utjecaj cesto koriste i izvan svog ovlastenja . . . . tako sto one, ta, Bog im nije zabranio djelovanje, pokusavaju sprijeciti djelovanje pozitivnih sila . . . . i to tako sto traze da onemoguce covjeku slobodno odlucivanje izmedu dobra i zla . . . . na taj nacin sto zele sakriti znanje o dobru, o Bogu, sto dakle, pokusavaju da siluju ljudsku volju. Pa Bog zbog toga okoncava njihovo djelovanje u jednom dugom razdoblju . . . . On veze za dugo razdoblje one snage koje su imale odredenu slobodu; istovremeno sprecava one, koji se jos nisu jasno odlucili ili cija bi odluka zlu prepustila moc nad sobom, da koriste slobodnu volju. A na zivotu ostaju samo oni koji su se iz unutarnjeg poriva, uprkos najvecim iskusenjima, opredijelili za Boga i cija se volja vise ne mora stavljati na kusnju, jer najvecu kusnju oni su vec prosli. U predstojecem razdoblju mogu na Zemlji zivjeti samo ljudi koji su bili izlozeni ovoj kusnji volje, koji su znali i za djelovanje protivnickih sila, kojima su bili izlozeni i kojima su snagom sopstvene slobodne volje umakli. Ta, samo su ovi sazreli u toj mjeri da je moguce da na Zemlji prozive jedno razdoblje u kojem nisu izlozeni utjecaju Bozjeg protivnika, dok ce oni drugi, koji su zakazali, jos jednom morati proci cijeli put razvitka sve do stadija gdje mogu upotrijebiti slobodnu volju . . . . Ljudi se uvijek moraju suocavati i sa dobrim i sa zlim. Stoga ce zemlja ostati bojno polje dviju sila sve dok je nesazrelo duhovno na njoj otjelovljeno . . . .Na pocetku ce na novoj Zemlji biti samo bica svjetlosti, to znaci zreli ljudi ce zivjeti na Zemlji i stalno ce kontaktirati sa bicima svjetlosti iz duhovnog carstva, a moc i volja Bozja ce sprijeciti zlo da se priblizi ljudima. Ali prve generacije na novoj Zemlji ne treba vise iskusavati, zbog cega negativne sile u blizini Zemlje nisu ni potrebne. A ovo stanje bice prepoznatljivo po tome sto ce na Zemlji vladati stanje najveceg mira, stanje potpune suglasnosti i suzivota ljudi u potpunoj harmoniji, jer ljubav vlada - a tamo gdje je ljubav ne moze biti ni traga od bilo kakvog protivnika Bozjeg. No, ovo stanje nece vjecno trajati, jer ce generacije koje uslijede opet dopustiti Bozjem protivniku moc nad sobom; oni ce spremno obaviti njegova iskusenja i tako se u istoj mjeri udaljiti od Boga, koji im je na novoj Zemlji htio stvoriti raj . . . . Pa ce borba izmedu svjetlosti i tame iznova poceti i trajace sve do kraja jednog spasonosnog razdoblja, u kojem ce ljudi moci slobodno odluciti kojeg ce gospodara nad sobom priznati. A u vjecnosti ce oni, kako ovoj slobodnoj odluci bude odgovaralo, biti nagradeni . . . . oni ce morati ili u tami skapavati ili hoditi vjecnoj svjetlosti u susret dok se ne sjedine sa prasvjetlom . . . .

Amen