Osjecaj za dobro i zlo . . . . 19. 10. 1959 B. D. Br.: 7432

Svako je u stanju da razlikuje pravdu od nepravde, samo ako razmisli koji ucininak one imaju na njega, kad razmisli, sto mu dobro dode ili sto mu pricinja neugodu . . . . ne uzimajuci u obzir postupke koji ocigledno nanose stetu ili izazivaju patnju. Covjek ce uvijek znati sta je za njega najbolje, sto sebi sam zeli ili sto bi od sebe odbacio kad bi osobno bio meta napada ili dobrih postupaka svojih bliznjih. Covjek sasvim dobro zna sto je pravda a sto nepravda zbog cega su mu i date zapovijedi ljubavi, koje jos jednom od njega zahtijevaju da cini ono sto je u njemu kao osjecaj tiho skriveno, na sto on ne obraca uvijek paznju. Stoga bi bozanske zapovijedi ljubavi trebale da ga upozore na obaveze prema Bogu i bliznjima . . . . On mora nauciti da zivi svjesno, imajuci uvijek pred sobom, kao mjerilo u svom zivotu, bozanske zapovijedi. On osjeca da bliznji od njega trazi isto sto i on od bliznjeg: srdacnu susretljivost i postivanje onog sto onom pripada . . . . kao i pomoc kad je bliznjem potrebna, jer u istoj situaciji bio bi mu on za istu zahvalan, za isti obzir na koji kod njega nailazi kao i za razumijevanje sopstvenih nevolja. Covjek bi se uvijek trebao samo postaviti na mjesto bliznjeg, pa ce i znati sto je u svakom slucaju pravedno. No, odlucujuca je mjerilo je samoljublje koje covjekom vlada, jer i ako on zna sto treba da cini i sto je u Bozjim ocima dobro, ovo samoljublje moze biti tako snazno, da on nije u stanju da prinese zrtvu u korist bliznjeg . . . . U tom slucaju mora primjeniti veliku silu kako bi nadvladao samoljublje u korist bliznjeg. No, ne moze se reci da on nije u stanju da razlikuje dobro od zla, da ne zna da ima obaveze prema bliznjem . . . . i upravo njegovo znanje povecava grijeh zbog propusta, koji on cini ne ublazujuci patnju svog bliznjeg, iako je u stanju da to ucini . . . . Samo njegovo preveliko samoljublje ga sprecava da pruzi pomoc, ali on zna da bi Bogu i njegovim zapovijedima ljubavi za volju trebao pomoci. On zna kako je kad sam zapadnes u nevolju i tad je zahvalan za svaku pomoc. Pa tako bi se trebao sjetiti i bliznjeg u nevolji i ne otkazati mu pomoc cak i ako se mora svladati . . . .Utoliko ce vrednija biti njegova usluga, te ce mu se uzvratiti sto je iz ljubavi prema bliznjem ucinio. Bozje zapovijedi ljubavi moci ce, dakle, svako razumjeti, jer svaki covjek ima osjecaj za pravdu i nepravdu, za dobro i zlo, tako da nece moci "nekaznjeno grijesiti", posto ce svoju nepravdu uvijek moci prepoznati na bliznjem . . . . Najprije ga, dakle mora ljubav prema bliznjem odvratiti od grijeha nad ovime; on mora poraziti bezdusje . . . . tad ni put ljubavi prema bliznjem nece biti dalek. Pa iskra ljubavi je u njemu i lako ce se zapaliti ako covjek namjerava dobro . . . . sto ce dokazati ako se suzdrzi od svih grijesnih radnji protiv bliznjeg i ako ga zeli sacuvati od svakojake stete. Onda on vise nije daleko od toga da mu ucini uslugu, jer se sam postavlja na mjesto bliznjeg koji je u nevolji, te mu sad zeli pomoci . . . . Dobro i zlo, pravda i nepravda moraju se svjesno razdvajati . . . Jedno poraziti, drugome teziti . . . . Tad ni put ka nesebicnoj djelatnosti iz ljubavi prema bliznjem nije vise dalek, tad su covjekove namjere dobre i on ce postupati po Bozjoj volji . . . . on ce postupati, misliti i govoriti po zapovijedima ljubavi prema Bogu i bliznjem . . . .

Amen